Grupa Nepal iz Rijeke i dani garažnog Hard Rocka početkom devedesetih - download mp3
Početci
1989/1990/1991
Riječka grupa Nepal je osnovana krajem Osamdesetih godina prošlog stoljeća. O nastanku grupe ima više verzija, pa je i Žmirić u svojoj knjizi o riječkoj rock sceni uvrstio grupu Nepal kao dio riječke scene, međutim informacije koje su tamo plasirane nisu sasvim točne,tj. ima dosta nepravilnosti ili je netko bio toliko drogiran ili pijan da se jednostavno više nije u stanju sijetit nekih bitnih pojedinosti u svezi benda. Ipak moja memorija nije baš toliko otišla u kalo. Žmirićeva knjiga "Riječke rock himne" je ok projekt, ali izvori mu nisu bili vjerodostojni. Naime Cigo namjerno zaboravlja i to je tako.Istina je da je Nepal osnovan u Palachu jednog Petka 1989 godine, oko Božića. Bio sam sa nekim frendovima u klubu kada je Vava puštao neke rock klasike. Bio je tamo i Cigo. Znao sam ga iz viđanja, a vidio sam ga i na sceni sa grupom Deborah gdje je svirao sa Piggyem i Alanom Linčićem. Uletio mi je prvi jer je znao da sam dobro naslušan glazbe, a tada smo još uvijek slušali glazbu sa kaseta i Elpijeva. Počelo je o tome da mu posudim neke ploče. U jednom trenutku me Cigo upita dali poznajem nekog pjevača, jer on želi osnovati novi bend, pošto je iz Debore izašao ili već bio izbačen. Rekao sam mu doslovno:"Da, znam...mene!"
Dogovor je načelno pao, sutradan je Cigo kako je obečao doveo bubnjara u Palach, Robija Muškardina. Robi je oduvijek bio dobar bubnjar i oduvijek svoj...i nekako bolesnjikav, plašljiv i čudnjikav, ali jedno biće potrebito ljubavi i pažnje. Robi mi se predstavio pun oduševljenja. Imao sam dugu kosu i neke lenonke sa velikom dioptrijom i neke od šarenih frikovskih košulja te traper jaknu. Izgledao sam kao hippy freak. Slušao sam Led Zeppelin i Deep Purple ali i Damned i Stranglerse. Volio sam Jethro Tull i Camel ali i Kraftwerk i Tangerine Dream. Kužio sam se u američku west coast psychedelic scenu i volio sam Jefferson Airplane, Quicksilver Messenger Service, Country Joe and the Fish, The Byrds, Love i mnoge druge. Volio sam i The Smiths, The Cure, The Cult, The Mission i The Sisters of Mercy. Slušao sam i puno metala; Iron Maiden, Saxon, Judas Priest, Motorhead, Metallicu i gomilu sličnih. Našli smo se glazbeno. Tu je negdje bio i Cigo samo još dodaj The Kings, The Rollingstones i The Beatles i naravno Hendrixa.
Potvrdili smo dogovor i nismo se (naravno) vidjeli nekih 7-8 mjeseci. Negdje u sedmom mjesecu 1990 naišao sam preko jednog frenda na Kontu na basistu Nenada Markotu. Imao je fretless bas, volio je Jazz/Fusion i Prog Rock. Riječ po riječ i služio sam da je upravo on basista neke grupe u osnivanju i da će radit sa Cigom. Sad smo bili kompletni. Jednom smo opet našli na kavi u Guveru. Nenad Markota se zafrkavao da trebamo dat ime bendu. Cigo je u svom stilu predložio da se zovemo Šalter. Robi je preložio da se zovemo Džem. Ja sam izvalio da se zovemo Katmandu. Onda je Neno dao ime bendu ..."Nepal"!!! Tek kasnije smo saznali da je u to doba to bila marka trave koja se jako dimila tih godina u Rijeci. Sreo sam nedugo od toga Cigu opet kafe baru Guver. Tamo su se rokeri okupljali kao i u Lujzi, Malom Rocku, Tetra rock klubu, Dva Boda, Skali, Palachu i pitaj boga gdje sve ne. Veli meni Cigo..čuj imam neki filing da će to bit super, vidi ovaj tekst : "Rose give me Overdose...ha? ša nije fora...???"
Već je 1991
Ne znam šta mi je tu bilo fora, ali bilo mi je jakonaj kul. Ovaj sada već poznati gitarista koji stalno glumi onako kako to samo znaju riječke face, pomalo bedasti bubnjar i odličan basista. Za godinu dana smo otišli na prvu probu u Ciginom Fići. Prostorija je bila na Zorzetićima kraj Rijeke, kod Klaudija Mudrog. Oprema nam je bila čisti šit. Dva pojačala; gitarsko i bas, a dva mikrofona su se ukopčala u gitarsko pojačalo. Bubnjevi su bili unutra, Klaudio Mudri ima bubnjeve ali ih svira samo kad nikog nema. Robi sjeda za bubanj i svira ko lud, ali ima problem sa tempom, nakon nekog vremena se umori i pada, a onda naglo dođe sebi. Rajko Cigo već drhti i vidi se da gubi živce. Neno je kuler, ali voli pomalo bockat.
Nakon mjesec dana proba imali smo već 6-7 stvari. Mjuza je bila garaža, u početku ne toliko žestoka, ali sa tendencijom prema žestokom hard rocku. Ove prve snimke koje imam ovdje su nastale te 1991 godine nakon što nam se pridružio još jedan član; gitarista Sanjin Midžić, danas poznati DJ. Dakle postava prva -druga - je bila ova:
Dragan Raičević Cigo: gitara i vokal
Robert Muškardin: bubnjevi
Nenad Markota: bas gitara
Sanjin Midžić: gitara i vokal
Marin Katava: vokal, svi tekstovi
Dugo smo se zadržali u garaži. Napravili smo preko 20 stvari. Bilo je to u rasponu od rocka do hard rocka i garage punka. Tektovi su bili na engleskom jeziku jer je to bilo okej, a i mogao si pjevat šta god si htio jer svi su znali engleski i nitko nije ništa razumio kad se svira uživo. To sam dobro znao pa sam svoj lošnjikav engleski prilagodio tome, a Cigo je od toga napravio umjetnost. Svi su znali da pjeva tekst bezveze, ali je dobro zvučalo. Prve pjesme su bile: No Name Man(moj prvi rock tekst o Kristu), You are all what i want, Belive me i Before you die. Kasnije je nastala i poznata Rose give me overdose, ali kada sam ja otišao iz benda Cigo i pjevač koji me naslijedio na godinu dana(zaboravih kako se zvao...Edvin čini mi se...)promjenili su tekst kao što su promjenili i tekst za pjesme Wild Way, Talk Talk i Not at all, te još neke. Nema veze, potpisali su Rose kao da je njihova, ali ostaje činjenica da sam je ja napisao i vježbali smo je neposredno prije nego što ću izać iz benda i kada sam se nakon godinu dana vratio u bend.
Bili smo žestoki. Neno je vozio bas, Cigo je mljeo pentatoniku i blues, ja sam glumio hippy autoritet, a Robi je bio lud. Ovaj snimak koji ovdje imam je veliki raritet. Snimljen je walkmanom u garaži na kasetu i prebačen je 30 godina nakon nastanka u mp3 format zahvaljući mom kumu Bodi Rebiću (Fof, Very Expensive Porno Movie)sa jedne presnimljene Bajagine kasete koju još imam.
Ovo je izvorni Nepal. Nepal prije nego su u bend došli Alan Linčić, Danijel Poznić i Mladen Popović Plopi. Odsvirali smo nekoliko koncerata i ja sam otišao iz benda, nisam bio zadovoljan, htio sam još žešću svirku, a i mučilo me što Cigo stalno napada Robija radi gubljenja tempa u sviranju, ali i radi Ciginog ponašanja koje je bilo autokratsko.
Kada danas slušam ovaj materijal itekako ostajem iznenađen pristupom i načinom svirke. Žestoko je,ali i nekako otmjeno. Ima neki "grace", neku posebnu aureolu. Bili smo gazde ali to nismo znali jer smo bili premladi i previše nestrpljivi. Bili smo dio riječke scene, ali nismo bili odmah "in". Najbliži po zvuku su nam bili tada popularni Stoned Cows ili Kamene Krave koji su nam bili frendovi. U zvukovnom smislu bili smo jako bliski i sa tada tek polako nadirućom grupom Majke iz Vinkovaca. Svaka od ovih svari mi se jako urezala u mozak, bili su to dani hard rocka, bili smo mladi i željni slave. Nepal je kasnije uspio izdati i nekoliko kaseta ali sa nestabilnim glazbenim stilom. Tokom godina puno je ljudi prošlo kroz Nepal.
Meni je osobno ovaj rani period grupe koji je trajao nešto više od godinu i pol dana ostao jako drag, premda sam bio u sebi jako nemiran. Ove su pjesme mogle postići sve. Ali nakon odlaska mene, Nenada Markote i Robija iz benda Cigo i Sanjin su podigli novi Nepal. I taj je trajao godinu dana, dok se ja nisam ponovno vratio.
1992/1993
U Lujzi sam bio sa frendovima Bralom i Čuletom kada je naišao Cigo. Pitao me da li bi opet htio pjevat u Nepalu. Dok mene nije bilo izdali su kasetu "Killing Time". Postali su poznati. Prihvatio sam jer sam ih gledao na jednom koncertu u Palachu i čuo njihovu novu stvar "More Skin". Bilo je to gotovo na granici novih grunge/metal zbivanja. Ušao sam u bend. Bubnjeve je sada svirao Mladen Popović Plopi, na basu je bio Danijel Poznić ali uskoro ga mjenja Alan Linčić koji je pobjegao iz grupe The Stuff koja je bila redizajnirana grupa Deborah.
Novi materijal je bio jako žestok. Upravo ono radi čega sam godinu prije izašao iz benda, a sada me dočekala izuzetno žestoka svirka kao mješavina hard rocka, punka i grungea i to na granici tada novijih alter metal zbivanja i zvukovlja. Na probi mi je Cigo predstavio dvije stvari: Revolution (koja je imala usrani tekst) i koja je imala rifčugu za poludit i More Skin, stvar koja kopa i kolje, tutnjajuću alter metal rokačinu. Bio sam oduševljen. Cigo je izrekao naredbu da se napišu novi tekstovi. Krenio sam na posao. Uskoro smo imali desetak novih stvari. Vježbali smo jako, jer Nepal je sada već bio etablirani koncertni bend. Moj vokal je poprimio neki tamniji, promukliji ton. Namjerno sam to tako izvodio. Glazba je zahtijevala možda čak i neki direktniji heavy pristup. Krenuli smo radit još stvari.
Nastale su Pale Driver za koju je tekst napisao moj kum Bodo Rebić (a pomagao je i u drugim tekstovima i ispravljao moje tekstove da taj engleski bude makar malo zdraviji) pa onda Never let you go, I wanna be free now, Flying Song (naš cepelinac), balada Nowhere to go, te motorheadske In Need te Not at all. Vrhunac i zaštitni znak te faze grupe Nepal je bila stvar My Universe. Moj osobni stav o drogiranju, opijatima, alkoholu, zbunjenosti, kafetinima i kroničnom nedostatku cura u mom životu. Naime svi su imali cure, ali ja nikako da ubodem nešto. I bio sam strašno frustriran. Ljut i nemoguć. Sada sam i ja postao pomalo ohol i uvečavao sam svoj doprinos bendu na uštrb nekih drugih članova benda. Rajko Cigo je poslušao moj savjet i žestoko smo radili da budemo još žešći.
Freak Out/Overdrive 1992
Međutim, došlo je vrijeme da se i snimi materijal. Prihvatio sam sa zadovoljstvom. Odabrali smo Trpkova i njegov studio koji je tada još uvijek bio na Kantridi u njegovom stanu. Za nekih 100 njemačih maraka snimili smo demo materijal. Trpkov je došao u našu garažu na Zorzetićima, te snimio bend u garaži, instrumentalno. Bilo je to jako sirovo i žestoko. Vokale sam dodao u studiju skupa sa Cigom. Vokali su se snimali samo dva dana. Neke greške u englekom jeziku nisu stigle bit ispravljene jer je Cigin savjet bio:dobro je i ovako, ne diraj da neb pokvario jbg...
Naravno, savjet je bio bulšit. I sada se to čuje, ali bili smo premda zreliji, ipak... bend koji nije imao menađera niti nikog da stoji iza nas. Tek nas je čekao proboj. Materijal je bio luđački za ono doba. Mješavina Led Zeeplina, Motorheada, Grungea i alter metala. Moj glas je ovaj puta režao. Kaže Cigo da je materijal prošao dobro u Srbiji. U Hrvatskoj nije nikad objavljen. Trpkov ga je snimio na DAT. Sa Data se presnimilo na chrome kasetu koju sam platio čak 30 dojč maraka i dao je Cigi i nikad mi je nije vratio. Set pjesama je bio impresivan. Ovdje nedostaju dvije pjesme i to Revolution i neka akustična balada koju je falš otpjevao Cigo i kojoj se izgubio svaki trag.
Zaredali su koncerti. Grizli smo i ujedali. Rijeka je makar na jedan moment stala i primjetila nas, napokon. Ošišao sam se. Vokalno sam grgljao, ujedao i rigao vatru. Bio sam stalno promuknut od pive,rakije i kafetina. Cigo je svirao zubima, jašio po stalku za mikrofon,Alan je lupao bas, Plopi je bio siguran na bubnjevima. Bili smo gotovo alter metal bend, ali nismo dopuštali da nas tako zovu. Odradili smo neka natjecanja, pa i Ri Rockove i Gitarijade. Nastupili na Nafti i Guveru, U Lujzi i Rocku. Svirali u Kopru i Mariboru. I još svugdje i po svuda nas je bilo. Novi materijal je bio pun pogodak.
Ali uvijek ima ali, i ubrzo se Cigo na nagovor Alena nekako ohladio. Htio sam spasiti stvar pa sam predložio da se dotjeraju stare stvari. Je, bilo je tu i Dont Panic i Revolution i Round to the Ground i Rose. Ali Cigo je opet htio nešto novo i krenuli smo u 1993 sa vježbom na novim stvarima. Skrenuli smo još više u metal, ali to se nije svidjelo Alanu Linčiću i nastale su gadne svađe. Imao sam ispred sebe materijal koji je rokao, a izvodili smo kvake. Rat se u Hrvatskoj zahuktavao punom snagom. Nekako je atmosfera naglo postala ogavna. Odradio sam još par koncerata i razočaran po drugi puta napustio bend.
Nakon mene 1993/1994/1995
Nepal je nakon mene krenuo u jednom pomalo glazbeno neodređenom pravcu, ali popularnost je došla naglo, ali naglo i otišla. Nakon mene i faze agresivne grunge/metal svirke Nepal nije više tražio novog vokalistu već se Cigo prihvatio posla. Napisali su testove na hrvatskom jeziku. Izdali su kasetu "Na Tragu" i hit "U glavi meteori". Freak Out/Overdirve je ostao neizdan, ali glazbeno daleko najbolji materijal koji je Nepal ikad snimio.
Novi materijal grupe Nepal je bio dobar, i potpuno riječki. To je napokon stavilo Nepal na rock kartu garda Rijeke. Meni to nije bilo baš previše dobro u glazbenom smislu, ali nisam više imao veze s tim. Počeo sam vježbati sa prvim basistom Nepala Nendom Markotom. Htjeli smo naparviti jazz fusion album. Ali Neno je umro, bio je dosta bolestan i šećerna bolest ga je odnijela sa ovog svijeta. Često se sjetim mog Nene jer smo bili dobri frendovi. Naučio me na Pat Methenya, Na Return to Forever i Weather Report te još puno odlične glazbe. I dan danas mi jako fali moj Neno.
Postfestum Nepalitikum
Nepal mi ostaje draga uspomena. Nismo postigli mnogo, ali ipak smo sudjelovali u riječkoj rock sceni. Bili smo bolji nego što smo to mogli znati. Nitko nije bio tu da nam drži leđa ili dobaci savjet. Glazba je išla kroz nas u pojačala. I bilo je divlje i opako.
Donosim linkove na dva materijala; na snimke iz garaže snimljene walkmanom ali dobro očuvane i pravi su raritet danas, te Freak Out/Overdrive. Materijali su to iz perioda 1990/1991/1992. Dva puta sam odlazio iz benda. Kada sam otišao drugi put, bio sam već promijenjen čovjek. Bližio sam se religioznom, počeo izbjegavat narkotike i društvo koje ih je koristilo. I trebalo mi je čak 15 godina nakon Nepala da osnujem novi bend. Ovaj puta sam posložio stvari kako sam ja htio...ili sam barem tako mislio.
Nepal - Garaž Dejz 1991:
Link za skidanac(download):
Link Mega
1989/1990/1991
Riječka grupa Nepal je osnovana krajem Osamdesetih godina prošlog stoljeća. O nastanku grupe ima više verzija, pa je i Žmirić u svojoj knjizi o riječkoj rock sceni uvrstio grupu Nepal kao dio riječke scene, međutim informacije koje su tamo plasirane nisu sasvim točne,tj. ima dosta nepravilnosti ili je netko bio toliko drogiran ili pijan da se jednostavno više nije u stanju sijetit nekih bitnih pojedinosti u svezi benda. Ipak moja memorija nije baš toliko otišla u kalo. Žmirićeva knjiga "Riječke rock himne" je ok projekt, ali izvori mu nisu bili vjerodostojni. Naime Cigo namjerno zaboravlja i to je tako.Istina je da je Nepal osnovan u Palachu jednog Petka 1989 godine, oko Božića. Bio sam sa nekim frendovima u klubu kada je Vava puštao neke rock klasike. Bio je tamo i Cigo. Znao sam ga iz viđanja, a vidio sam ga i na sceni sa grupom Deborah gdje je svirao sa Piggyem i Alanom Linčićem. Uletio mi je prvi jer je znao da sam dobro naslušan glazbe, a tada smo još uvijek slušali glazbu sa kaseta i Elpijeva. Počelo je o tome da mu posudim neke ploče. U jednom trenutku me Cigo upita dali poznajem nekog pjevača, jer on želi osnovati novi bend, pošto je iz Debore izašao ili već bio izbačen. Rekao sam mu doslovno:"Da, znam...mene!"
Dogovor je načelno pao, sutradan je Cigo kako je obečao doveo bubnjara u Palach, Robija Muškardina. Robi je oduvijek bio dobar bubnjar i oduvijek svoj...i nekako bolesnjikav, plašljiv i čudnjikav, ali jedno biće potrebito ljubavi i pažnje. Robi mi se predstavio pun oduševljenja. Imao sam dugu kosu i neke lenonke sa velikom dioptrijom i neke od šarenih frikovskih košulja te traper jaknu. Izgledao sam kao hippy freak. Slušao sam Led Zeppelin i Deep Purple ali i Damned i Stranglerse. Volio sam Jethro Tull i Camel ali i Kraftwerk i Tangerine Dream. Kužio sam se u američku west coast psychedelic scenu i volio sam Jefferson Airplane, Quicksilver Messenger Service, Country Joe and the Fish, The Byrds, Love i mnoge druge. Volio sam i The Smiths, The Cure, The Cult, The Mission i The Sisters of Mercy. Slušao sam i puno metala; Iron Maiden, Saxon, Judas Priest, Motorhead, Metallicu i gomilu sličnih. Našli smo se glazbeno. Tu je negdje bio i Cigo samo još dodaj The Kings, The Rollingstones i The Beatles i naravno Hendrixa.
Potvrdili smo dogovor i nismo se (naravno) vidjeli nekih 7-8 mjeseci. Negdje u sedmom mjesecu 1990 naišao sam preko jednog frenda na Kontu na basistu Nenada Markotu. Imao je fretless bas, volio je Jazz/Fusion i Prog Rock. Riječ po riječ i služio sam da je upravo on basista neke grupe u osnivanju i da će radit sa Cigom. Sad smo bili kompletni. Jednom smo opet našli na kavi u Guveru. Nenad Markota se zafrkavao da trebamo dat ime bendu. Cigo je u svom stilu predložio da se zovemo Šalter. Robi je preložio da se zovemo Džem. Ja sam izvalio da se zovemo Katmandu. Onda je Neno dao ime bendu ..."Nepal"!!! Tek kasnije smo saznali da je u to doba to bila marka trave koja se jako dimila tih godina u Rijeci. Sreo sam nedugo od toga Cigu opet kafe baru Guver. Tamo su se rokeri okupljali kao i u Lujzi, Malom Rocku, Tetra rock klubu, Dva Boda, Skali, Palachu i pitaj boga gdje sve ne. Veli meni Cigo..čuj imam neki filing da će to bit super, vidi ovaj tekst : "Rose give me Overdose...ha? ša nije fora...???"
Već je 1991
Ne znam šta mi je tu bilo fora, ali bilo mi je jakonaj kul. Ovaj sada već poznati gitarista koji stalno glumi onako kako to samo znaju riječke face, pomalo bedasti bubnjar i odličan basista. Za godinu dana smo otišli na prvu probu u Ciginom Fići. Prostorija je bila na Zorzetićima kraj Rijeke, kod Klaudija Mudrog. Oprema nam je bila čisti šit. Dva pojačala; gitarsko i bas, a dva mikrofona su se ukopčala u gitarsko pojačalo. Bubnjevi su bili unutra, Klaudio Mudri ima bubnjeve ali ih svira samo kad nikog nema. Robi sjeda za bubanj i svira ko lud, ali ima problem sa tempom, nakon nekog vremena se umori i pada, a onda naglo dođe sebi. Rajko Cigo već drhti i vidi se da gubi živce. Neno je kuler, ali voli pomalo bockat.
Nakon mjesec dana proba imali smo već 6-7 stvari. Mjuza je bila garaža, u početku ne toliko žestoka, ali sa tendencijom prema žestokom hard rocku. Ove prve snimke koje imam ovdje su nastale te 1991 godine nakon što nam se pridružio još jedan član; gitarista Sanjin Midžić, danas poznati DJ. Dakle postava prva -druga - je bila ova:
Dragan Raičević Cigo: gitara i vokal
Robert Muškardin: bubnjevi
Nenad Markota: bas gitara
Sanjin Midžić: gitara i vokal
Marin Katava: vokal, svi tekstovi
Dugo smo se zadržali u garaži. Napravili smo preko 20 stvari. Bilo je to u rasponu od rocka do hard rocka i garage punka. Tektovi su bili na engleskom jeziku jer je to bilo okej, a i mogao si pjevat šta god si htio jer svi su znali engleski i nitko nije ništa razumio kad se svira uživo. To sam dobro znao pa sam svoj lošnjikav engleski prilagodio tome, a Cigo je od toga napravio umjetnost. Svi su znali da pjeva tekst bezveze, ali je dobro zvučalo. Prve pjesme su bile: No Name Man(moj prvi rock tekst o Kristu), You are all what i want, Belive me i Before you die. Kasnije je nastala i poznata Rose give me overdose, ali kada sam ja otišao iz benda Cigo i pjevač koji me naslijedio na godinu dana(zaboravih kako se zvao...Edvin čini mi se...)promjenili su tekst kao što su promjenili i tekst za pjesme Wild Way, Talk Talk i Not at all, te još neke. Nema veze, potpisali su Rose kao da je njihova, ali ostaje činjenica da sam je ja napisao i vježbali smo je neposredno prije nego što ću izać iz benda i kada sam se nakon godinu dana vratio u bend.
Bili smo žestoki. Neno je vozio bas, Cigo je mljeo pentatoniku i blues, ja sam glumio hippy autoritet, a Robi je bio lud. Ovaj snimak koji ovdje imam je veliki raritet. Snimljen je walkmanom u garaži na kasetu i prebačen je 30 godina nakon nastanka u mp3 format zahvaljući mom kumu Bodi Rebiću (Fof, Very Expensive Porno Movie)sa jedne presnimljene Bajagine kasete koju još imam.
Ovo je izvorni Nepal. Nepal prije nego su u bend došli Alan Linčić, Danijel Poznić i Mladen Popović Plopi. Odsvirali smo nekoliko koncerata i ja sam otišao iz benda, nisam bio zadovoljan, htio sam još žešću svirku, a i mučilo me što Cigo stalno napada Robija radi gubljenja tempa u sviranju, ali i radi Ciginog ponašanja koje je bilo autokratsko.
Kada danas slušam ovaj materijal itekako ostajem iznenađen pristupom i načinom svirke. Žestoko je,ali i nekako otmjeno. Ima neki "grace", neku posebnu aureolu. Bili smo gazde ali to nismo znali jer smo bili premladi i previše nestrpljivi. Bili smo dio riječke scene, ali nismo bili odmah "in". Najbliži po zvuku su nam bili tada popularni Stoned Cows ili Kamene Krave koji su nam bili frendovi. U zvukovnom smislu bili smo jako bliski i sa tada tek polako nadirućom grupom Majke iz Vinkovaca. Svaka od ovih svari mi se jako urezala u mozak, bili su to dani hard rocka, bili smo mladi i željni slave. Nepal je kasnije uspio izdati i nekoliko kaseta ali sa nestabilnim glazbenim stilom. Tokom godina puno je ljudi prošlo kroz Nepal.
Meni je osobno ovaj rani period grupe koji je trajao nešto više od godinu i pol dana ostao jako drag, premda sam bio u sebi jako nemiran. Ove su pjesme mogle postići sve. Ali nakon odlaska mene, Nenada Markote i Robija iz benda Cigo i Sanjin su podigli novi Nepal. I taj je trajao godinu dana, dok se ja nisam ponovno vratio.
1992/1993
U Lujzi sam bio sa frendovima Bralom i Čuletom kada je naišao Cigo. Pitao me da li bi opet htio pjevat u Nepalu. Dok mene nije bilo izdali su kasetu "Killing Time". Postali su poznati. Prihvatio sam jer sam ih gledao na jednom koncertu u Palachu i čuo njihovu novu stvar "More Skin". Bilo je to gotovo na granici novih grunge/metal zbivanja. Ušao sam u bend. Bubnjeve je sada svirao Mladen Popović Plopi, na basu je bio Danijel Poznić ali uskoro ga mjenja Alan Linčić koji je pobjegao iz grupe The Stuff koja je bila redizajnirana grupa Deborah.
Novi materijal je bio jako žestok. Upravo ono radi čega sam godinu prije izašao iz benda, a sada me dočekala izuzetno žestoka svirka kao mješavina hard rocka, punka i grungea i to na granici tada novijih alter metal zbivanja i zvukovlja. Na probi mi je Cigo predstavio dvije stvari: Revolution (koja je imala usrani tekst) i koja je imala rifčugu za poludit i More Skin, stvar koja kopa i kolje, tutnjajuću alter metal rokačinu. Bio sam oduševljen. Cigo je izrekao naredbu da se napišu novi tekstovi. Krenio sam na posao. Uskoro smo imali desetak novih stvari. Vježbali smo jako, jer Nepal je sada već bio etablirani koncertni bend. Moj vokal je poprimio neki tamniji, promukliji ton. Namjerno sam to tako izvodio. Glazba je zahtijevala možda čak i neki direktniji heavy pristup. Krenuli smo radit još stvari.
Nastale su Pale Driver za koju je tekst napisao moj kum Bodo Rebić (a pomagao je i u drugim tekstovima i ispravljao moje tekstove da taj engleski bude makar malo zdraviji) pa onda Never let you go, I wanna be free now, Flying Song (naš cepelinac), balada Nowhere to go, te motorheadske In Need te Not at all. Vrhunac i zaštitni znak te faze grupe Nepal je bila stvar My Universe. Moj osobni stav o drogiranju, opijatima, alkoholu, zbunjenosti, kafetinima i kroničnom nedostatku cura u mom životu. Naime svi su imali cure, ali ja nikako da ubodem nešto. I bio sam strašno frustriran. Ljut i nemoguć. Sada sam i ja postao pomalo ohol i uvečavao sam svoj doprinos bendu na uštrb nekih drugih članova benda. Rajko Cigo je poslušao moj savjet i žestoko smo radili da budemo još žešći.
Freak Out/Overdrive 1992
Međutim, došlo je vrijeme da se i snimi materijal. Prihvatio sam sa zadovoljstvom. Odabrali smo Trpkova i njegov studio koji je tada još uvijek bio na Kantridi u njegovom stanu. Za nekih 100 njemačih maraka snimili smo demo materijal. Trpkov je došao u našu garažu na Zorzetićima, te snimio bend u garaži, instrumentalno. Bilo je to jako sirovo i žestoko. Vokale sam dodao u studiju skupa sa Cigom. Vokali su se snimali samo dva dana. Neke greške u englekom jeziku nisu stigle bit ispravljene jer je Cigin savjet bio:dobro je i ovako, ne diraj da neb pokvario jbg...
Naravno, savjet je bio bulšit. I sada se to čuje, ali bili smo premda zreliji, ipak... bend koji nije imao menađera niti nikog da stoji iza nas. Tek nas je čekao proboj. Materijal je bio luđački za ono doba. Mješavina Led Zeeplina, Motorheada, Grungea i alter metala. Moj glas je ovaj puta režao. Kaže Cigo da je materijal prošao dobro u Srbiji. U Hrvatskoj nije nikad objavljen. Trpkov ga je snimio na DAT. Sa Data se presnimilo na chrome kasetu koju sam platio čak 30 dojč maraka i dao je Cigi i nikad mi je nije vratio. Set pjesama je bio impresivan. Ovdje nedostaju dvije pjesme i to Revolution i neka akustična balada koju je falš otpjevao Cigo i kojoj se izgubio svaki trag.
Zaredali su koncerti. Grizli smo i ujedali. Rijeka je makar na jedan moment stala i primjetila nas, napokon. Ošišao sam se. Vokalno sam grgljao, ujedao i rigao vatru. Bio sam stalno promuknut od pive,rakije i kafetina. Cigo je svirao zubima, jašio po stalku za mikrofon,Alan je lupao bas, Plopi je bio siguran na bubnjevima. Bili smo gotovo alter metal bend, ali nismo dopuštali da nas tako zovu. Odradili smo neka natjecanja, pa i Ri Rockove i Gitarijade. Nastupili na Nafti i Guveru, U Lujzi i Rocku. Svirali u Kopru i Mariboru. I još svugdje i po svuda nas je bilo. Novi materijal je bio pun pogodak.
Ali uvijek ima ali, i ubrzo se Cigo na nagovor Alena nekako ohladio. Htio sam spasiti stvar pa sam predložio da se dotjeraju stare stvari. Je, bilo je tu i Dont Panic i Revolution i Round to the Ground i Rose. Ali Cigo je opet htio nešto novo i krenuli smo u 1993 sa vježbom na novim stvarima. Skrenuli smo još više u metal, ali to se nije svidjelo Alanu Linčiću i nastale su gadne svađe. Imao sam ispred sebe materijal koji je rokao, a izvodili smo kvake. Rat se u Hrvatskoj zahuktavao punom snagom. Nekako je atmosfera naglo postala ogavna. Odradio sam još par koncerata i razočaran po drugi puta napustio bend.
Nakon mene 1993/1994/1995
Nepal je nakon mene krenuo u jednom pomalo glazbeno neodređenom pravcu, ali popularnost je došla naglo, ali naglo i otišla. Nakon mene i faze agresivne grunge/metal svirke Nepal nije više tražio novog vokalistu već se Cigo prihvatio posla. Napisali su testove na hrvatskom jeziku. Izdali su kasetu "Na Tragu" i hit "U glavi meteori". Freak Out/Overdirve je ostao neizdan, ali glazbeno daleko najbolji materijal koji je Nepal ikad snimio.
Novi materijal grupe Nepal je bio dobar, i potpuno riječki. To je napokon stavilo Nepal na rock kartu garda Rijeke. Meni to nije bilo baš previše dobro u glazbenom smislu, ali nisam više imao veze s tim. Počeo sam vježbati sa prvim basistom Nepala Nendom Markotom. Htjeli smo naparviti jazz fusion album. Ali Neno je umro, bio je dosta bolestan i šećerna bolest ga je odnijela sa ovog svijeta. Često se sjetim mog Nene jer smo bili dobri frendovi. Naučio me na Pat Methenya, Na Return to Forever i Weather Report te još puno odlične glazbe. I dan danas mi jako fali moj Neno.
Postfestum Nepalitikum
Nepal mi ostaje draga uspomena. Nismo postigli mnogo, ali ipak smo sudjelovali u riječkoj rock sceni. Bili smo bolji nego što smo to mogli znati. Nitko nije bio tu da nam drži leđa ili dobaci savjet. Glazba je išla kroz nas u pojačala. I bilo je divlje i opako.
Donosim linkove na dva materijala; na snimke iz garaže snimljene walkmanom ali dobro očuvane i pravi su raritet danas, te Freak Out/Overdrive. Materijali su to iz perioda 1990/1991/1992. Dva puta sam odlazio iz benda. Kada sam otišao drugi put, bio sam već promijenjen čovjek. Bližio sam se religioznom, počeo izbjegavat narkotike i društvo koje ih je koristilo. I trebalo mi je čak 15 godina nakon Nepala da osnujem novi bend. Ovaj puta sam posložio stvari kako sam ja htio...ili sam barem tako mislio.
Nepal - Garaž Dejz 1991:
Link za skidanac(download):
Link Mega
- No Name Man 03.42
- Before you die 03.09
- You are all what i want 04.00
- Belive me 03.51
- Wild way 03.49
- Stonewall blues/Just a little wild .07.29
- Eleanor Rigby / Paint it Black 04.03
- Down on the road 05.45
Nepal - Freak Out /Overdrive 1992
Link za skidanac (download)
- More Skin 02.40
- In Need 02.56
- My Universe 03.48
- I wana be free now 03.05
- Flying Song 02.24
- Pale Driver 03.14
- Not at all 01.32
- Never let you go 02.20
- Nowhere to go 04.42
Primjedbe
Objavi komentar
Samo pristojno, nema psovki.