Kako je nastala grupa EffaTha - dio prvi: Uloga Ksenije Puškarić Shea i Davida Pejčinovića Daleta, te dolazak Vladimira Dedića.

I evo već je 2007 godina. Ja i Ksenija smo ostali dobri frendovi. Imamo i imali smo posebnu vibru između nas, jednu posebnu vrstu humora, poseban jezik ili šatru, i svašta još. Ksenija je kužila da ja to mogu. Htjela je da se povežemo David Pejčinović, Gordan Cečić i ja. Nakon što smo prekinuli hodanje, Ksenija je jedno kratko vrijeme hodala sa Cenom. Mene osobno je Cena uvijek gledao podcijenjivački, i vjerujem da je bio ljubomoran i na moje gotovo enciklopedijsko znanje što se tiče rock glazbe i što se tiče Suvremene Kršćanske glazbe. Posebice je bio u sebi iziritiran mojim dobrim odnosom sa Ksenijom i nakon što smo prekinuli vezu. Prekidanje veze nije značilo i prekid prijateljstva što je Ceni išlo na živce.

Ksenija me upoznala sa Daletom. Dale je anđeo. Teško bolestan i radno nesposoban, svirao je gitaru odrešito ali bez okvira, bez forme. Krenio bi solirat i nebi bio svijestan da je pjesma završila prije par minuta. Na probama u pauzi između pjesama nije se gasio pa je komunikacija bila otežana. Ipak, negdje se moralo počet i doveo sam Daleta doma kod mene na par probi. Bila je još 2007 godina. Ja sam svirao akustaru a Dale bi se dovezivao na Fenderu. Nije zvučalo loše, Dale je bio odličan solo gitarist ali vidjelo se da previše toga želi strpat u jednu pjesmu. Nakon godinu dana sa nekim prekidima i vježbanju po mojoj sobi Kesnija me spojila i sa Cenom. Bila je 2008.

Cena je bio poznata riječka metalčuga. Godinama je svirao kao bubnjar u Ashes You Leave, izdao sam njima 4 studijska albuma, imao je više koncertnog iskustva i od mene. Imao je svoj stil sviranja i bolovao je od Kronove bolesti što mu je često odmagalo u sviranju. Nije volio studijski rad, više je volio koncerte, tamo se greške manje čuju a kad se dogode, praštaju se... uglavnom. Bio je ipak dobar bubnjar, u momentima lucidnosti vrlo snalažljiv u svom sviranju, progresivan, čak nešto i glazbeno obrazovan. Mogao je svirati bilo koju vrst glazbe. Ono što je imao u sebi je bilo nešto drugo.
Gordan je puno napravio za grupu. Sviralo se u njegovoj kući, bez naknade, čak ni za struju i vodu. Pitao sam ga u nekoliko navrata i želio da bend to podmiruje, odmahivao je. Bilo bi bolje da je račun bio čist. Ali... sve je u biti došlo na naplatu nekoliko godina poslije a koštalo je raspada benda.

Probe su napredovale. Dale je uspio zapamtit 5 stvari ali je stalno mijenjao solo...nit jednom nije odsvirao isto. Prve stvari su bile: Darovi, Tvoja riječ je ljubav, Yeshua Ha Mashiah, Sion, Povratak Sina Čovječjeg. Dale je škripao, ja sam držao kontru na elektro-akustari a Gordan se smijuljio jer ovo što smo radili je bilo nešto ali nije bio metal...

Vidio sam da moram nešta učinit u svezi sounda i konstrukcije grupe. Daletovo zdravstveno stanje bi postajalo sve gore nakon ili za vrijeme svake probe. Pio je 9 tableta, plakao bi, stenjao. Bio je malo dijete zarobljeno u tijelu čovjeka... Bio je naš Hodor.

Posegnuo sam za očajničkim riješenjem. Dao sam oglas u Njuškalo. Za tjedan dana sam dobio poziv na mobitel: Bok, zovem u svezi oglasa, ja sam inače iz Zadra, idem na Ugostiteljski faks u Iku, a htio bi svirat... Upitah: kako se zoveš i koliko to je godina?... Mali ogovara: Zovem se Vladimir Dedić, imam 19, 5 godina i sviram solo i ritam, a posebno mi se sviđa što se za bend traži netko tko je i vjernik... Rekoh: dođi sine, čekam te sutra kod Inine pumpe na Turniću, jel znaš di je to?... Veli Vlado: pa znam!
....Ajd onda, i ponesi gitaru!

Kad je stigo nasmijao sam se, bio je pravo dite, mogao sam slobodno bit mu otac. Nije izgledao ko metalac ali imao je svezanu neku maramu oko vrata. To mi se svidjelo. Otišli smo na probu, Gordan je pokupio Daleta.
Sad nas je bilo četiri. Vlado se ušteko u Cenin prastari mikser. Pokazali smo mu stvari. Dale je prašio ko lud, htio je impresionirat mladog kolegu. Vlado je vrtio glavom i očima. Onda je Vlado pohvatao rifove. Bio je dobar gitarist, svirao je blues/hard rock shemu i znao je odsvirat dobar i brz solo, sasvim konktreno.

Probe su išle dalje i Vlado je unio dobru dozu čvrstine u bend. Tražili smo basistu. Ni od korova nema takvog da se nama približi. Ja sam stoga još uvijek u to doba svirao akustaru sam da popunim rupe u zvuku. Jednog dana je Dale pretjerao... Nije se gasio. Uhvatio bi svirat neki solo u vrijeme kada se dogovaramo i međusobno razgovaramo. Bilo je to jako naporno.
Izderao sam se svom snagom na njega jer niti nakon petog puta nije htio poslušat da se malo stiša.

U trenu sam donio odluku. Strpao sam ga u auto i odveo doma. Rekao sam  mu da više nije član benda. Plakao je. I meni je bilo teško, dračio sam se na bolesnog čovjeka, ali i moje strpljenje je nažalost bilo došlo do kraja. Hvala Davidu Pejčinoviću na svemu. Pomogao je EffaTha krene. Bio je oduševljen da svira u bendu. Ali poput malog dijeteta nije bio svijestan koliko nam je bilo naporno s njim.
Ukrkao je par odličnih rifova, bio je naš garažni Yngwie Malmsteen. Svirao je sola brzinom mjunje, potpuno suludo. Ali nije bio sposoban bit u bendu, nit sekunde duže.

U tom trenu nas je bilo opet troje. Nastavili smo sa probama. Kseniji je bilo žao što je tako ispalo, ali kužila da sa Daletom teško da može bit ikakvog napretka. Bila je zahvalna što sam i ja dao Daletu šansu. Dale je tako na svoj način ušao u povijest benda. Svirao je nešto više od godine dana ako računamo dane provedene u mojoj sobi. Htio je puno, sanjao je da svira koncerte. Nije to dočekao jer EffaTha nije bila niti približno spremna. Želio da zvučimo kao klasični hard rock bend. Volio je i grunge, Nirvanu i Pearl Jam. Ali i Led Zeppelin, Pink Floyd i svašta još. Bio mi je jako drag, ali nemoguć za neki sustavni rad i vježbu.

EffaTha je tako nastavila opet kao  trio. Uskoro će u bend uć još jedan mladac, vrlo talentiran, pričalo se da je možda i jedan od najboljih mladih gitarista u Rijeci. I obilježit će grupu EffaTha više nego ijedan drugi član benda. Njegovo ime je Karlo Hajdin.
Ali o svemu tome jednom drugom zgodom... Samo još kao napomena, prije neg je Karlo ušao u bend dogodila se galerija lica koji su došli na probe a nitko nije ostao...